Ja želim radost

Mnogi se žale kako puno rade, nemaju vremena, ništa ne stižu, posao, kuća, posao, djeca. Moje prvo glasno kukanje  čulo se kada sam neke sad već davne 2010. godine snažno osjetila da sam u mašini, kako me drma beskonačno mnogo poslova koji  moraju odmah da se završe i to sad i sve! A djeca, kuća, kućanske obaveze  svakodnevno i samo se umnožavaju, osjećaj da je obaveza sve više, više, više… U jednom trenutku osjetila sam da sam u začaranom krugu koji me guši.

Znala sam da nešto mora da se promjeni. Ja sam trebala da se promijenim.Znala sam da ako sebe složim složiće se i svijet oko mene. To mi je bio početni uvid od kojeg sam krenula. 

Bez obzira na negodovanja mog muža, čudnih pogleda moje okoline, upisala sam se na NLP Praktičarski trening u Beogradu i dala sam si šansu za promjenom kojoj sam težila. Nisam znala baš tačno šta je to, šta tačno moram da radim, ali sam znala da mi dosadašnji način rada nije donio željeni rezultat. Željela sam da razmotrim druge načine funkcionisanja u ovom svijetu za koje ja još ne znam, šta je to što drugi rade, čime se bave, na koji način neke stvari rade sa lakoćom. Vjerovala sam da mi može pomoći da sagledam život iz drugačijih uglova, a i da otkrijem nove načine kako da se osjećam ispunjenije i srećnije. Dala sam sebi priliku da pogledam stvari iz drugih uglova, da sagledam druge mogućnosti, a koje mi prije nisu bile „ni u peti“ . To je sada kada pogledam bilo baš hrabro, drugačije, izazovno. Ali mi je iskorak iz uobičajene staze pružio nove mogućnosti i definitivno izgradio moja nova razmišljanja.

Sada kada pogledam unazad, znam da je bilo vrijedno utrošenog vremena, putovanja, novca, a  mnogo je bilo baš tih 7 godina. Ponovila bih opet da ponovo biram…Da li su tebi slične situacije poznate?

Slijedi priča…..

Jedan mladić reče svom duhovnom učitelju: “Učitelju, savjetovao si me da stalno ponavljam u mislima „Ja želim radost u svome životu!.“ Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. I dalje sam jednako usamljen i nesretan kao što sam bio i prije. Što mi je činiti?”

Mudri učitelj tiho položi ispred mladića predmete koji su mu se našli pri ruci – žlicu, čašu i svijeću – i upita ga:

– “Reci mi, šta bi želio imati od ovih predmeta?”

– “Žlicu” – odvrati mladić.

– “Izgovori to sada pet puta.” – zatražio je starac.

– “Ja hoću žlicu. Ja hoću žlicu…” – ponovi učenik pet puta.

– “Eto, vidiš”, reče mu učitelj, “možeš ponavljati i pet milijuna puta na dan da hoćeš žlicu, ali je nećeš imati ukoliko se ne pokreneš i ne uzmeš ju. Samo riječi nisu dovoljne, pokreni se i poduzmi nešto.”

Za tvoj jedinstveni dan

od srca Jelena