"Dječak i leptir"
Lagano prolazeći kroz module ovog sjajnog treninga za NLP Praktičara, polaznici rastu i osjećaju svoju transformaciju. Na MODULU 6 dala sam komentar polaznicima da se svako za sebe pobrine i, prije nego počne blok treninga, uradi sve ono što mu je potrebno – da prilagodi klimu, donese kafu, vodu ili već šta kome nedostaje. Podsjetila sam ih da ne sjede na svojim potrebama, nego da sami poduzmu akciju.
Na taj moj komentar, jedna polaznica je rekla: „Nema više ugađanja, do sada si nam ti udovoljavala, a sada ideš sve strožije, svako sebi nek prinese šta mu treba.“
To me podsjetilo na jednu sjajnu priču. Ispričala sam im je s ciljem da osvijeste: „Gdje u svojim mapama svijeta brkaju pomoć i spašavanje?“ Da razmisle za koje „čaure“ se drže, šta ih to boli, umjesto da puste procesima da ih ojačaju.
Priču „Dječak i leptir“ sada dijelim i s vama. Možda nekome bude korisna i sam pronađe odgovore na pitanja:
Koju svoju snagu bi mogao/la razviti ukoliko sebi dozvoliš da ostaneš u izazovu još malo?
Šta bi značilo pružiti sebi podršku na tom putu rasta, a ne skraćivati taj put, iako djeluje teško i ponekad neizdrživo?
Kako razlikuješ „podršku“ od „sprečavanja rasta“?
Bio jednom jedan radoznali dječak koji je volio provoditi popodneva istražujući vrt iza kuće. Jednog dana spazio je svilenu čauru obješenu na tankoj grančici breskve. Činilo mu se da se unutra nešto pomjera – sitno, uporno treperenje, kao da neko kuca na vrata.
Radoznalost je ubrzo prerasla u saosjećanje; dječak nije mogao gledati to sićušno biće kako se muči. Uzeo je male makaze iz alata za crtanje i vrlo pažljivo izrezao čauru, stvarajući širok otvor kako bi leptir lakše izašao. Za tili čas, sav zgužvan i vlažan, leptir se iskoprcao napolje.
Dječak je očekivao da će se krila, poput šarenih zastavica, razmahati i da će leptir poletjeti na svoj prvi let. Ali leptir je ostao na zemlji. Krila su mu ostala mekana i zgrčena; uprkos upornom mahanju, nije se podigao ni pedalj. Dječak ga je stavio na dlan, pa na list, pa ga blago podigao u zrak – ništa. Predvečer, leptir je i dalje bio tamo gdje ga je dječak ostavio, nemoćan da poleti.
Dječak nije znao da je ono što je smatrao patnjom zapravo bilo vježbanje leptira da osnaži svoja krila. Bez tog napora, krila ostaju nerazvijena i nejaka. Skraćivanjem procesa razvoja, dječak je leptiru oduzeo snagu koja se rađa iz tog napora.
Kad se vratio kući, baka mu je ispričala: „Neki izazovi su poput tajnih učitelja – ako ih preskočimo, preskočimo i dar koji nose.“
Tog dana dječak je naučio da dobrota bez razumijevanja ponekad ograničava, a da je put oslobađanja i rasta ponekad baš onaj put kroz izazov i napor.